U ovoj štoriji Vilim ponovno zamagljuje granicu između stvarnosti i fikcije te književnosti i društvenog poduzetništva. U alternativnoj verziji stvarnosti Dobriša Cesarić, strastveni borac za zaštitu okoliša, odlučio je svoj pjesnički talent lukavo iskoristiti za širenje svijesti među ljudima o nužnosti zaštite okoliša. Slijedom toga, usred bujanja brze mode 21. stoljeća te opasnosti za okoliš koju ona povlači za sobom, Cesarić odlučuje napisati eko-verziju svoje slavne pjesme, “Voćka poslije kiše”, sada pod naslovom “Jakna poslije kisele kiše”. Pjesme ovdje komparativno prilažemo.“Voćka poslije kiše”
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al’ nek’ se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.“Jakna poslije kisele kiše”
Gle malu jaknu poslije kisele kiše:
Suši se na vješalici pa se njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš sa svih strana.
Al’ kad se pogleda etiketa koju malko krije,
Nestane sve te čarolije.
Poliester kao sastav primijeti se prvo,
Zagađena voda i posječeno jadno, malo drvo.
